NATO – Wikipedija

Organizacija Sjevernoatlantskog ugovora, naziva se jo i Sjevernoatlantski savez, poznatiji po kratici NATO (od engleskog naziva North Atlantic Treaty Organisation, francuski Organisation du Trait de l'Atlantique Nord - OTAN), meunarodna je organizacija vojno-politike prirode, osnovana je 1949. godine potpisivanjem Sjevernoatlantskog ugovora (Washingtonski ugovor) izmeu dvanaest drava tadanjeg zapadnog bloka.

Kljuna odredba u Sjevernoatlantskom ugovoru glasi:

()

Osnova Sjevernoatlantskog saveza Ugovor je drava lanica, koji je po svojoj prirodi meunarodni ugovor. Ugovor priznaje i podrava njihova pojedinana prava, kao i njihove meunarodne obveze u skladu s Poveljom Ujedinjenih Naroda. Obvezuje svaku dravu lanicu da sudjeluje u rizicima i odgovornostima, uspostavlja sustav zajednike obrane te zahtijeva od svake od njih da ne prihvaa nikakve meunarodne obveze koje bi mogle biti u suprotnosti s Ugovorom.

Politiko sredite Organizacije i trajno sjedite Sjevernoatlantskog vijea je u Bruxellesu (Belgija).

Neposredno nakon okonanja Drugog svjetskog rata Europa se nala raspolovljena na dva ideoloka bloka, kapitalistiki, i komunistiki pod utjecajem Sovjetskog Saveza. I dok se Moskva tijekom 1945. i 1946. djelomino suzdravala od otvorenog politikog djelovanja, u dravama u kojima je imala utjecaj, tijekom 1947., a posebno 1948., postalo je jasno da se sovjetska vojska, ne samo nema namjeru povui, ve da ima namjeru krenuti i dalje.

U ratom razruenoj Europi irenje komunistike ideologije moglo se ostvariti na dva naina. Prvi je bio izazivanje "spontanih" revolucija nezadovoljnih radnikih masa, predvoenih komunistikim partijama. Iako je bilo nekoliko pokuaja, najvei je uspjeh ostvaren u Grkoj, gdje je 1946. zapoeo graanski rat, predvoen tamonjom komunistikom partijom. Iako su grke snage do kraja 1949. uspjele uguiti pobunu, bilo je oito kako bi se u osiromaenoj Europi ideje komunizma lako mogle proiriti. Zbog toga je u srpnju 1947. pokrenut Plan europske obnove, poznatiji kao Marshallov plan. U naredne e etiri godine Sjedinjene Amerike Drave europskim dravama dati pomo u vrijednosti oko 13 milijardi amerikih dolara.

Drugi nain irenja komunizma bio je znatno opasniji. Naime, neposredno nakon okonanja Drugog svjetskog rata, SAD-e i skoro sve europske drave, barem one koje nisu pale pod sovjetski utjecaj, provele su masovnu demobilizaciju vojnih snaga i otkazale narudbe oruja i vojne opreme. S druge strane, Sovjetski Savez nije izvrio smanjivanje oruanih snaga, ve ih je nastavio intenzivno jaati, kako brojano tako i tehniki. Nakon to su uvrstili okupacije istonoeuropskih drava, 24. lipnja 1948. zapoela je blokada zapadnog Berlina. Bio je to poetak najvee politike krize od okonanja Drugog svjetskog rata i trajat e sve do 11. svibnja 1949. Berlinska blokada s jedne je strane ubrzala stvaranje Savezne Republike Njemake, a s druge, formiranje velikog obrambenog saveza koji e Zapadnu Europu tititi od sovjetske najezde.

Svojevrstan poetak bio je Briselski sporazum kojem su 17. oujka pristupile Belgija, Francuska, Luksemburg, Nizozemska i Velika Britanija. Cilj je bio razvijanje zajednikih sustava obrane i jaanje meusobnih veza kako bi se zajedniki oduprle ideolokim, politikim i vojnim prijetnjama nacionalnoj sigurnosti. Znajui da njihovi gospodarski i vojni kapaciteti nisu dostatni da ih obrane od sovjetske prijetnje, ove su drave odmah zapoele i pregovore sa Sjedinjenim Amerikim Dravama i Kanadom s ciljem stvaranja novog vojnog saveza, utemeljenog na zajednikim obvezama i sigurnosnim jamstvima Europe i Sjeverne Amerike. Drave potpisnice Briselskog sporazuma pozvale su Dansku, Island, Italiju i Portugal da se ukljue u taj proces. Dvanaest drava s obje strane Atlantskog oceana 4. travnja 1949. godine u Washingtonu su potpisale Sjevernoatlantski ugovor, uspostavivi savez kako bi se suprotstavile prijetnjama iz komunistikog dijela svijeta, te sprjeavanje irenja komunizma na ostali dio Europe. Drave potpisnice obvezale su se na meusobnu obranu u sluaju vojne agresije na bilo koju dravu lanicu. Tako je stvorena Organizacija Sjevernoatlantskog ugovora (NATO).

S vremenom je sve vie zemalja pristupalo Savezu, prepoznajui u njemu mogunost obrane slobode te ouvanja stabilnosti i napretka.

Tako se NATO-u 1952. godine pridruuju Grka i Turska, tri godine kasnije, 1955., i Savezna Republika Njemaka, a 1982. panjolska. Sigurnost koju jami NATO savez omoguila je mir i stabilnost kojima se, kao temeljnim preduvjetima, stvarao temelj europske ekonomske suradnje i integracije.

Ne elei svoje oruane snage, a prije svega nuklearno oruje, staviti pod nadzor NATO saveza, francuski je predsjednik Charles de Gaulle u veljai 1966. povukao Francusku iz zajednikog zapovjednitva NATO saveza, te od tada nije sudjelovala u akcijama planiranja, obuke i voenja zajednikih operacija. Ostala je tek u politikim strukturama (Sjevernoatlantsko vijee). Bio je odraz de Gaulleve elje da Francuska ima sredinje mjesto u formiranju europske politike, kako se vie nikad ne bi ponovila 1914. i 1939. godina. Meutim, zbog promjena politikih odnosa u Europi, ali i u svijetu temeljito drukijih u odnosu na ezdesete godine prolog stoljea, francuski predsjednik Nicolas Sarkozy odluio da se Francuska vrati i u vojne strukture Saveza.

Padom Berlinskog zida NATO se naao pred novim izazovom. Prestao je postojati Varavski pakt, a raspao se i Sovjetski Savez. U vrijeme bipolarne podijele svijeta uloga i zadae NATO-a bile su jasne i povijesno opravdane. Zavretkom gotovo polustoljetnog neprijateljstva, neki su analitiari smatrali kako NATO vie ne treba postojati te kako bi se trokovi ulaganja u naoruanje mogli znatno smanjiti. Mnoge drave lanice smanjile su financijska davanja za obranu, ali ubrzo se pokazalo kako se trajni mir na europskom kontinentu nije ostvario.

Na podruju biveg Sovjetskog Saveza izbilo je nekoliko regionalnih sukoba koji su uglavnom nastali zbog etnikih netrpeljivosti. Sukobi u jugoistonoj Europi takoer su znatno poremetili sliku o Europi kao prostoru mira i suradnje, a postojao je i opravdan strah od irenja tih sukoba. Tada su drave lanice Sjevernoatlantskog saveza shvatile da je i dalje potrebno njihovo djelovanje kroz kolektivnu obranu i sigurnost u postkomunistikoj Europi.

Danas se smanjila opasnost od konvencionalnog vojnog sukoba i masovne uporabe teko naoruanih postrojbi, ali, pojavili su se novi izazovi koji sve lanice stavljaju pred nove dileme na koje treba pronai adekvatan odgovor. Nove su prijetnje po naravi drukije od onih iz doba Hladnog rata. Nove su zadae NATO borba protiv novih prijetnji: terorizma, proizvodnje i proliferacije oruja za masovno unitenje, opasnosti koje prijete iz takozvanih neuspjelih ili slabih drava te mora djelovati preventivno kako bi se u budunosti sprijeile takve opasnosti. Posljednjih godina NATO uspostavlja naine borbe protiv suvremenih opasnosti koje ugroavaju sigurnost i stabilnost. Upravljanje krizom ("crisis management") i mirovne operacije za ouvanje i odravanjem mira ("peacekeeping" i "peace-support") neki su od naina djelovanja suvremenog Sjevernoatlantskog saveza u odgovoru na nove izazove.

Nakon pada komunizma i zavretka Hladnog rata, Sjevernoatlantskom savezu pridruile su se zemlje bive lanice nekadanjeg Varavskog ugovora. Tako su lanicama Saveza 1999. godine postale eka, Maarska i Poljska. Uspjean primjer prve tri postkomunistike lanice potaknuo je i druge da se vrsto opredijele za pristupanje Savezu kao najbolji nain ostvarenja dugorone stabilnosti. Savezu 2004. godine pristupaju Bugarska, Rumunjska, Slovenija, Slovaka, Estonija, Litva i Latvija, a poziv
nicu za lanstvo na samitu u Bukuretu 2008. godine dobile su Hrvatska i Albanija, koje su ule ve sljedee, 2009. godine

Od 1999. godine sve aspirantice za lanstvo sudjeluju u takozvanom Akcijskom planu za lanstvo koji nudi praktine savjete i pomo da se drave to bolje pripreme za lanstvo u Savezu.

Trenutani kandidati za lanstvo su Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Makedonija. Makedonija je ispunila sve uvjete za lanstvo istodobno kada i Hrvatska i Albanija, ali pristupanje Makedonije NATO-u je blokirala Grka zbog spora oko naziva drave Makedonije.

Danas Organizacija Sjevernoatlantskog ugovora ima 28 drava lanica.

Drave osnivaice su dvanaest drava koje su 4. travnja 1949. godine u Washingtonu potpisale Sjevernoatlantski ugovor:

Savezu je naknadno pristupilo jo esnaest drava, i to u est krugova proirenja:

Sjevernoatlantsko vijee, Odbor za obrambeno planiranje i Skupina za nuklearno planiranje glavne su institucije za razvoj politike i donoenje odluka. Odluke koje je donijelo svako od tih tijela imaju istu vanost i predstavljaju dogovorenu politiku zemalja lanica, bez obzira na razinu na kojoj su donesene. Ovim tijelima podinjeni su specijalizirani odbori.

Podrobniji lanak o temi: Sjevernoatlantsko vijee

Sjevernoatlantsko vijee (eng. North Atlantic Council, kratica NAC) jedino je tijelo NATO-a koje je formalno uspostavljeno Sjevernoatlantskim ugovorom iz kojeg crpi svoje ovlasti (lanak 9. Ugovora). Vijee ima politike ovlasti i pravo donoenja odluka koje se tiu Saveza. Sastoji od stalnih predstavnika svih drava lanica koji se sastaju najmanje jedanput tjedno, a po potrebi i u kratkom roku. Vijee se takoer sastoji i na viim razinama koje obuhvaaju efove drava i vlada, ministre vanjskih poslova, ministre obrane. Sjednicama Vijea predsjedava Glavni tajnik NATO-a (ili njegov zamjenik).

Pitanja koja se razmatraju i odluke koje se donose na sastancima Vijea pokrivaju aspekte djelatnosti NATO-a, i esto se temelje na izvjeima i preporukama koje pripremaju podinjena povjerenstva. Isto tako, predmete rasprave moe predloiti bilo koji od nacionalnih predstavnika ili Glavni tajnik. Stalni predstavnici rade prema naputcima svojih vlada.

Odluke u Vijeu donose se jednoglasno i to zajednikim pristankom. Nema glasovanja niti se odluke donose veinom. Na taj nain nemogue je donijeti odluku koja e obvezati dravu koja u njezinom donoenju nije sudjelovala niti je na nju pristala. Svaka drava lanica zadrava potpunu suverenost i odgovornost pri donoenju svojih odluka.

Pripreme za rad Vijea vre podinjeni odbori; odbori odgovorni za pojedina podruja aktivnosti NATO-a.

Odbor za obrambeno planiranje (eng. Defence Planning Committee, kratica DPC) sastavljen je od stalnih predstavnika, ali se sastaje i na razini ministara obrane najmanje dvaput godinje. U radu odbora sudjeluju sve drave lanice. Odborom predsjedava Glavni tajnik NATO-a. Odbor je glavno tijelo za donoenje odluka glede pitanja planiranja kolektivne obrane i integrirane NATO vojne strukture te daje smjernice vojnim vlastima NATO-a. Rad Odbora priprema vei broj podreenih odbora, meu kojima je najvaniji Odbor za obrambenu reviziju (eng. Defence Review Committee, kratica DRC) koji nadzire postupak organizacije oruanih snaga unutar NATO-a i poruava druga pitanja vezana uz zdruenu vojnu strukturu.

Skupina za nuklearno planiranje (eng. Nuclear Planning Group, kratica NPG) sastoji se od ministara obrane drava lanica koje sudjeluju u radu Odbora za obrambeno planiranje. Unutar Skupine raspravlja se o posebnim politikim pitanjima koji se tiu nuklearnog naoruanja. Skupinom predsjedava Glavni tajnik NATO-a. Rad Skupine za nuklearno planiranje priprema Skupina osoblja NPG (eng. NPG Staff Group), sastavljena od lanova nacionalnih izaslanstava drava koje sudjeluju u NPG, lanova Meunarodnog vojnog osoblja i predstavnika Stratekih zapovjednika. Skupina obavlja rad u ime Stalnih predstavnika NPG-a. Skupina na visokoj razini (eng. High Level Group, kratica HLG) visoko je savjetodavno tijelo NPG-a na podruju nuklearne politike i planiranja. Ovom skupinom predsjedavaju SAD.

Finska sudjeluje gotovo u svim akcijama programa Partnerstvo za mir i daje snage za mirovne operacije u Afganistanu i na Kosovu. Istraivanja javnog mijenja pokazuje da je tamonje stanovnitvo potpuno protivno protiv ulaska u NATO.[4] Mogunost ulaska u ovaj vojni savez je bilo jedno od glavnih pitanja tijekom finskih predsjednikih izbora 2006. godine. Glavni opozicijski kandidat za predsjednika Sauli Niinisto je podravao ulazak u NATO emu se protivila dotadanja predsjednica Tarja Halonen koja je i dobila izbore. Njena pobjeda je otklonila mogunost ulaska Finske u NATO barem tijekom njenog predsjednikog mandata. S druge strane ministarstvo obrane zahtjeva ulazak u NATO kako bi se pojaala sigurnost ove skandinavske zemlje.[5]

Bivi finski predsjednici Martti Ahtisaari i Mauno Koivisto stoje na razliitim barikadama po ovom pitanju. Prvi se zalae za ulazak u savez kako bi se postalo lan organizacije gdje se nalaze i druge demokratske zemlje, dok se drugi tomu protive znajui da Rusija ne bi ovu promjenu dobro prihvatila.[6]

1949. godine vedska je odluila ne ui u NATO savez ime je postavila temelje svoje politike neutralnosti koja see do dananjih dana. Ova je politika bila neupitna tijekom cijelog hladnog rata, ali tijekom devedesetih godina poelo se raspravljati o moguem ulazu u savez. Iako su se vladajue stranke protivile ulasku u NATO vedski vojnici su sudjelovali tijekom NATO operacija u Bosni i Hercegovini, na Kosovu i Afganistanu. Veina vedskih stranaka po ovom je pitanju postala oita krajem 2006. godine kada se trebala donijeti odluka o kupovini 2 nova transportna aviona ili da se po ovom pitanju ue u kooperaciju s NATO savezom.[7]

Istraivanje javnog mijenja iz 2006. godine je pokazalo da se veina veana protivi ulasku u NATO (46% protiv i 22% za).[8]

Ministar obrane Ukrajine Anatolij Hrytsenko je izjavio da e njegova zemlja imati akcijski plan za ulazak u NATO do oujka 2006. godine, a da e se izvravati od rujna. Konana se odluka o moguem ulasku oekuje u 2008. godini, a puno lanstvo e, najvjerojatnije, biti mogue od 2010. godine.[9]

Ideja Ukrajinskog ulaska u savez je dobila podrku od nekoliko lidera drava koje se tamo nalaze. Meu dravnicima koji su pruili javnu podrku se nalaze rumunjski predsjednik Traian Basescu[10] i slovaki predsjednik Ivan Gaparovi.[11] S druge strane zamjenik ministra vanjskih poslova Rusije je izjavio da lanstvo u NATO savezu nije u interesu Ukrajine i da ono nee poboljati njihove odnose.[12]

Trenutano je veina stanovnika Ukrajine protiv ulaska u NATO bez obzira na njihove politike poglede. Ovo protivljenje je bilo iskazano protestnim okupljanjima i skupljanjem potpisa. Bivi premijer Jurij Jekhanurov je izjavio kako drava nee ui sve dok je narod protiv toga.[13]

Planovi za lanstvo su prekinuti 14. rujna 2006. zbog velikog protivljenja NATO savezu.[14] Trenutana je vlada Ukrajine pokrenula informativnu kampanju kako bi prikazala beneficije ulaska u ovaj savez.

Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio je preuzet iz internetskog izdanja asopisa Hrvatski vojnik. Vidi Doputenje Hrvatskog vojnika za Wikipediju na hrvatskome jeziku.

See the article here:
NATO - Wikipedija